čačkalica
Serbo-Croatian
Etymology
From čačkati.[1]. First attested in the 19th century.[2]
Pronunciation
- IPA(key): /t͡ʃât͡ʃkalit͡sa/
- Hyphenation: čač‧ka‧li‧ca
Noun
čȁčkalica f (Cyrillic spelling ча̏чкалица)
Declension
Declension of čačkalica
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | čačkalica | čačkalice |
| genitive | čačkalice | čačkalica |
| dative | čačkalici | čačkalicama |
| accusative | čačkalicu | čačkalice |
| vocative | čačkalico | čačkalice |
| locative | čačkalici | čačkalicama |
| instrumental | čačkalicom | čačkalicama |
Related terms
References
- ^ “čačkalica”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025
- ^ Matasović, Ranko (2016–2021) “čačkalica”, in Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 119