čavka
Serbo-Croatian
Etymology
Inherited from Proto-Slavic *čavъka. First attested in the 16th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /t͡ʃâːʋka/
- Hyphenation: čav‧ka
Noun
čȃvka f (Cyrillic spelling ча̑вка)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | čȃvka | čavke |
| genitive | čavke | čȃvkā/čȃvkī |
| dative | čȃvci/čȃvki | čavkama |
| accusative | čavku | čavke |
| vocative | čavko | čavke |
| locative | čȃvci/čȃvki | čavkama |
| instrumental | čavkom | čavkama |
References
- ^ Matasović, Ranko (2016) “čavka”, in Dunja Brozović Rončević, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes I: A—Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 123
Further reading
- “čavka”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025