čežnja
Serbo-Croatian
Etymology
From čȅznuti + -nja. First attested in the 19th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /t͡ʃěːʒɲa/
Noun
čéžnja f (Cyrillic spelling че́жња)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | čežnja | čežnje |
| genitive | čežnje | čežnja / čežnji |
| dative | čežnji | čežnjama |
| accusative | čežnju | čežnje |
| vocative | čežnjo | čežnje |
| locative | čežnji | čežnjama |
| instrumental | čežnjom | čežnjama |
References
- ^ Matasović, Ranko (2016) “čežnja”, in Dunja Brozović Rončević, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes I: A—Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 130
Further reading
- “čežnja”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025