čehulja
Serbo-Croatian
Etymology
Uncertain. By surface analysis, čèhati (“to tear off”) + -ulja. Compare semantically German Süßdolde. First attested in the 18th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /t͡ʃěxuʎa/
Noun
čèhulja f (Cyrillic spelling чѐхуља)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | čèhulja | čèhulje |
| genitive | čèhulje | čèhuljā |
| dative | čèhulji | čèhuljama |
| accusative | čèhulju | čèhulje |
| vocative | čèhulje | čèhulje |
| locative | čèhulji | čèhuljama |
| instrumental | čèhuljom | čèhuljama |
References
- ^ Matasović, Ranko (2016) “čehulja”, in Dunja Brozović Rončević, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes I: A—Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 123
Further reading
- “čehulja”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025
- “čehulja”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025
- “čehulja”, in Речник српскохрватскога књижевног језика (in Serbo-Croatian), Друго фототипско издање edition, volume 6, Нови Сад, Загреб: Матица српска, Матица хрватска, 1976, published 1990, page 873