čekinja
Serbo-Croatian
Etymology
Derived from Proto-Slavic *četina. First attested in the 19th century.[1]
Noun
čèkinja f (Cyrillic spelling чѐкиња)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | čekinja | čekinje |
| genitive | čekinje | čekinja |
| dative | čekinji | čekinjama |
| accusative | čekinju | čekinje |
| vocative | čekinjo | čekinje |
| locative | čekinji | čekinjama |
| instrumental | čekinjom | čekinjama |
References
- ^ Matasović, Ranko (2016) “čekinja”, in Dunja Brozović Rončević, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes I: A—Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 124