ždrijelo
Serbo-Croatian
Alternative forms
Etymology
Inherited from Proto-Slavic *žerdlo. First attested in the 16th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /ʒdrjěːlo/
- Hyphenation: ždrije‧lo
Noun
ždrijélo n (Cyrillic spelling ждрије́ло)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | ždrijelo | ždrijela |
| genitive | ždrijela | ždrijela |
| dative | ždrijelu | ždrijelima |
| accusative | ždrijelo | ždrijela |
| vocative | ždrijelo | ždrijela |
| locative | ždrijelu | ždrijelima |
| instrumental | ždrijelom | ždrijelima |
References
- ^ Matasović, Ranko (2021) “ždrijélo”, in Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes II: O—Ž, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 616
Further reading
- “ždrijelo”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025