наобещать
Russian
Etymology
на- (na-) + обеща́ть (obeščátʹ)
Pronunciation
- IPA(key): [nɐɐbʲɪˈɕːætʲ]
Verb
наобеща́ть • (naobeščátʹ) pf (imperfective обеща́ть)
Conjugation
Conjugation of наобеща́ть (class 1a perfective transitive)
| perfective aspect | ||
|---|---|---|
| infinitive | наобеща́ть naobeščátʹ | |
| participles | present tense | past tense |
| active | — | наобеща́вший naobeščávšij |
| passive | — | наобе́щанный naobéščannyj |
| adverbial | — | наобеща́в naobeščáv, наобеща́вши naobeščávši |
| present tense | future tense | |
| 1st singular (я) | — | наобеща́ю naobeščáju |
| 2nd singular (ты) | — | наобеща́ешь naobeščáješʹ |
| 3rd singular (он/она́/оно́) | — | наобеща́ет naobeščájet |
| 1st plural (мы) | — | наобеща́ем naobeščájem |
| 2nd plural (вы) | — | наобеща́ете naobeščájete |
| 3rd plural (они́) | — | наобеща́ют naobeščájut |
| imperative | singular | plural |
| наобеща́й naobeščáj |
наобеща́йте naobeščájte | |
| past tense | singular | plural (мы/вы/они́) |
| masculine (я/ты/он) | наобеща́л naobeščál |
наобеща́ли naobeščáli |
| feminine (я/ты/она́) | наобеща́ла naobeščála | |
| neuter (оно́) | наобеща́ло naobeščálo | |