обильѥ
See also: обилие
Old Church Slavonic
Etymology
Inherited from Proto-Slavic *obilьje.
Noun
обильѥ • (obilĭje) n
Declension
singular | dual | plural | |
---|---|---|---|
nominative | обильѥ obilĭje |
обильи obilĭi |
обильꙗ obilĭja |
genitive | обильꙗ obilĭja |
обилью obilĭju |
обильи obilĭi |
dative | обилью obilĭju |
обильема obilĭjema |
обильемъ obilĭjemŭ |
accusative | обильѥ obilĭje |
обильи obilĭi |
обильꙗ obilĭja |
instrumental | обильемь obilĭjemĭ |
обильема obilĭjema |
обильи obilĭi |
locative | обильи obilĭi |
обилью obilĭju |
обильихъ obilĭixŭ |
vocative | обильѥ obilĭje |
обильи obilĭi |
обильꙗ obilĭja |