подвижьникъ

Old Church Slavonic

Etymology

подвигъ (podvigŭ) +‎ -ьникъ (-ĭnikŭ)

Noun

подвижьникъ • (podvižĭnikŭm

  1. fighter

Declension

Declension of подвижьникъ (o-stem)
singular dual plural
nominative подвижьникъ
podvižĭnikŭ
подвижьника
podvižĭnika
подвижьници
podvižĭnici
genitive подвижьника
podvižĭnika
подвижьникоу
podvižĭniku
подвижьникъ
podvižĭnikŭ
dative подвижьникоу, подвижьникови
podvižĭniku, podvižĭnikovi
подвижьникома
podvižĭnikoma
подвижьникомъ
podvižĭnikomŭ
accusative подвижьникъ, подвижьника
podvižĭnikŭ, podvižĭnika
подвижьника
podvižĭnika
подвижьникꙑ
podvižĭniky
instrumental подвижьникомъ
podvižĭnikomŭ
подвижьникома
podvižĭnikoma
подвижьникꙑ
podvižĭniky
locative подвижьницѣ
podvižĭnicě
подвижьникоу
podvižĭniku
подвижьницѣхъ
podvižĭnicěxŭ
vocative подвижьниче
podvižĭniče
подвижьника
podvižĭnika
подвижьници
podvižĭnici