провокација
Macedonian
Pronunciation
- IPA(key): [prɔvɔˈkat͡si(j)a]
Noun
провокација • (provokacija) f (relational adjective провокативен)
Declension
singular | plural | |
---|---|---|
indefinite | провокација (provokacija) | провокации (provokacii) |
definite unspecified | провокацијата (provokacijata) | провокациите (provokaciite) |
definite proximal | провокацијава (provokacijava) | провокацииве (provokaciive) |
definite distal | провокацијана (provokacijana) | провокациине (provokaciine) |
vocative | провокацијо (provokacijo) | провокации (provokacii) |
Serbo-Croatian
Pronunciation
- IPA(key): /proʋokǎːt͡sija/
- Hyphenation: про‧во‧ка‧ци‧ја
Noun
провока́ција f (Latin spelling provokácija)
Declension
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | провокација | провокације |
genitive | провокације | провокација |
dative | провокацији | провокацијама |
accusative | провокацију | провокације |
vocative | провокацијо | провокације |
locative | провокацији | провокацијама |
instrumental | провокацијом | провокацијама |