урочување
Macedonian
Pronunciation
- IPA(key): [uɾɔˈt͡ʃuvaɲɛ]
Noun
урочување • (uročuvanje) n
- verbal noun of урочува (uročuva)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| indefinite | урочување (uročuvanje) | урочувања (uročuvanja) |
| definite unspecified | урочувањето (uročuvanjeto) | урочувањата (uročuvanjata) |
| definite proximal | урочувањево (uročuvanjevo) | урочувањава (uročuvanjava) |
| definite distal | урочувањено (uročuvanjeno) | урочувањана (uročuvanjana) |
| vocative | урочување (uročuvanje) | урочувања (uročuvanja) |