மண்ணாங்கட்டி

Tamil

Etymology

மண் (maṇ, soil) +‎ -ஆம்- (-ām-) +‎ கட்டி (kaṭṭi, lump).

Pronunciation

  • IPA(key): /maɳːaːŋɡaʈːi/

Noun

மண்ணாங்கட்டி • (maṇṇāṅkaṭṭi)

  1. clod
    Synonym: மண் கட்டி (maṇ kaṭṭi)

Declension

i-stem declension of மண்ணாங்கட்டி (maṇṇāṅkaṭṭi)
singular plural
nominative
maṇṇāṅkaṭṭi
மண்ணாங்கட்டிகள்
maṇṇāṅkaṭṭikaḷ
vocative மண்ணாங்கட்டியே
maṇṇāṅkaṭṭiyē
மண்ணாங்கட்டிகளே
maṇṇāṅkaṭṭikaḷē
accusative மண்ணாங்கட்டியை
maṇṇāṅkaṭṭiyai
மண்ணாங்கட்டிகளை
maṇṇāṅkaṭṭikaḷai
dative மண்ணாங்கட்டிக்கு
maṇṇāṅkaṭṭikku
மண்ணாங்கட்டிகளுக்கு
maṇṇāṅkaṭṭikaḷukku
benefactive மண்ணாங்கட்டிக்காக
maṇṇāṅkaṭṭikkāka
மண்ணாங்கட்டிகளுக்காக
maṇṇāṅkaṭṭikaḷukkāka
genitive 1 மண்ணாங்கட்டியுடைய
maṇṇāṅkaṭṭiyuṭaiya
மண்ணாங்கட்டிகளுடைய
maṇṇāṅkaṭṭikaḷuṭaiya
genitive 2 மண்ணாங்கட்டியின்
maṇṇāṅkaṭṭiyiṉ
மண்ணாங்கட்டிகளின்
maṇṇāṅkaṭṭikaḷiṉ
locative 1 மண்ணாங்கட்டியில்
maṇṇāṅkaṭṭiyil
மண்ணாங்கட்டிகளில்
maṇṇāṅkaṭṭikaḷil
locative 2 மண்ணாங்கட்டியிடம்
maṇṇāṅkaṭṭiyiṭam
மண்ணாங்கட்டிகளிடம்
maṇṇāṅkaṭṭikaḷiṭam
sociative 1 மண்ணாங்கட்டியோடு
maṇṇāṅkaṭṭiyōṭu
மண்ணாங்கட்டிகளோடு
maṇṇāṅkaṭṭikaḷōṭu
sociative 2 மண்ணாங்கட்டியுடன்
maṇṇāṅkaṭṭiyuṭaṉ
மண்ணாங்கட்டிகளுடன்
maṇṇāṅkaṭṭikaḷuṭaṉ
instrumental மண்ணாங்கட்டியால்
maṇṇāṅkaṭṭiyāl
மண்ணாங்கட்டிகளால்
maṇṇāṅkaṭṭikaḷāl
ablative மண்ணாங்கட்டியிலிருந்து
maṇṇāṅkaṭṭiyiliruntu
மண்ணாங்கட்டிகளிலிருந்து
maṇṇāṅkaṭṭikaḷiliruntu

Interjection

மண்ணாங்கட்டி • (maṇṇāṅkaṭṭi)

  1. an expression of contempt or disgust.
    அவனுக்கு வேலை என்று ஒரு மண்ணாங்கட்டியும் கிடையாது.
    avaṉukku vēlai eṉṟu oru maṇṇāṅkaṭṭiyum kiṭaiyātu.
    He doesn’t have a damn thing that resembles a job.

References