bikia
Old Swedish
Etymology
From Old Norse bikkja, from Proto-Germanic *bikjǭ.
Noun
bikia f
Declension
| singular | plural | |||
|---|---|---|---|---|
| indefinite | definite | indefinite | definite | |
| nominative | bikia | bikian | bikiu(r), -o(r) | bikiuna(r), -ona(r) |
| accusative | bikiu, -o | bikiuna, -ona | bikiu(r), -o(r) | bikiuna(r), -ona(r) |
| dative | bikiu, -o | bikiunni, -onne | bikium, -om | bikiumin, -omen |
| genitive | bikiu, -o | bikiunna(r), -onna(r) | bikna | biknanna |
Descendants
- Swedish: bycka