biklivon
Old Saxon
Etymology
From bi- + klivon.
Verb
biklivon
Conjugation
Conjugation of biklivon (weak class 2)
| infinitive | biklivon | |
|---|---|---|
| indicative | present | past |
| 1st person singular | biklivon | biklivoda |
| 2nd person singular | biklivos | biklivodes |
| 3rd person singular | biklivod | biklivoda |
| plural | bikliviod | biklivodun |
| subjunctive | present | past |
| 1st person singular | biklivo | biklivodi |
| 2nd person singular | biklivos | biklivodis |
| 3rd person singular | biklivo | biklivodi |
| plural | biklivion | biklivodin |
| imperative | present | |
| singular | biklivo | |
| plural | bikliviod | |
| participle | present | past |
| biklivondi | biklivod | |