cijevka
Serbo-Croatian
Alternative forms
Etymology
From cijȇv. First attested in the 19th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /t͡sjêːʋka/
- Hyphenation: cijev‧ka
Noun
cijȇvka f (Cyrillic spelling ције̑вка)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | cijȇvka | cijevke |
| genitive | cijevke | cijȇvkā/cjȅvākā/cijȇvkī |
| dative | cijevci / cijevki | cijevkama |
| accusative | cijevku | cijevke |
| vocative | cijevko | cijevke |
| locative | cijevci / cijevki | cijevkama |
| instrumental | cijevkom | cijevkama |
References
- ^ Matasović, Ranko (2016) “cijevka”, in Dunja Brozović Rončević, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes I: A—Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 108
Further reading
- “cijevka”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025