evitandus
Latin
Etymology
Future passive participle of ēvītō.
Participle
ēvītandus (feminine ēvītanda, neuter ēvītandum); first/second-declension participle
Declension
First/second-declension adjective.
| singular | plural | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| masculine | feminine | neuter | masculine | feminine | neuter | ||
| nominative | ēvītandus | ēvītanda | ēvītandum | ēvītandī | ēvītandae | ēvītanda | |
| genitive | ēvītandī | ēvītandae | ēvītandī | ēvītandōrum | ēvītandārum | ēvītandōrum | |
| dative | ēvītandō | ēvītandae | ēvītandō | ēvītandīs | |||
| accusative | ēvītandum | ēvītandam | ēvītandum | ēvītandōs | ēvītandās | ēvītanda | |
| ablative | ēvītandō | ēvītandā | ēvītandō | ēvītandīs | |||
| vocative | ēvītande | ēvītanda | ēvītandum | ēvītandī | ēvītandae | ēvītanda | |