ironija
Serbo-Croatian
Etymology
From Ancient Greek εἰρωνεία (eirōneía).
Noun
irònija f (Cyrillic spelling иро̀нија)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | ironija | ironije |
| genitive | ironije | ironija |
| dative | ironiji | ironijama |
| accusative | ironiju | ironije |
| vocative | ironijo | ironije |
| locative | ironiji | ironijama |
| instrumental | ironijom | ironijama |
Derived terms
Slovene
Etymology
From Ancient Greek εἰρωνεία (eirōneía).
Pronunciation
- IPA(key): /irɔníːja/
Noun
ironȋja f
Declension
| Feminine, a-stem | |||
|---|---|---|---|
| nom. sing. | ironíja | ||
| gen. sing. | ironíje | ||
| singular | dual | plural | |
| nominative (imenovȃlnik) |
ironíja | ironíji | ironíje |
| genitive (rodȋlnik) |
ironíje | ironíj | ironíj |
| dative (dajȃlnik) |
ironíji | ironíjama | ironíjam |
| accusative (tožȋlnik) |
ironíjo | ironíji | ironíje |
| locative (mẹ̑stnik) |
ironíji | ironíjah | ironíjah |
| instrumental (orọ̑dnik) |
ironíjo | ironíjama | ironíjami |