konačan

Serbo-Croatian

Etymology

Inherited from Proto-Slavic *konьčьnъ. Compare Czech konečný.

Pronunciation

  • IPA(key): /kǒnat͡ʃan/
  • Hyphenation: ko‧na‧čan

Adjective

kònačan (Cyrillic spelling ко̀начан, definite kònačnī)

  1. final, definite, last

Declension

indefinite forms
singular masculine feminine neuter
nominative konačan konačna konačno
genitive konačna konačne konačna
dative konačnu konačnoj konačnu
accusative inanimate
animate
konačan
konačna
konačnu konačno
vocative konačan konačna konačno
locative konačnu konačnoj konačnu
instrumental konačnim konačnom konačnim
plural masculine feminine neuter
nominative konačni konačne konačna
genitive konačnih konačnih konačnih
dative konačnim(a) konačnim(a) konačnim(a)
accusative konačne konačne konačna
vocative konačni konačne konačna
locative konačnim(a) konačnim(a) konačnim(a)
instrumental konačnim(a) konačnim(a) konačnim(a)
definite forms
singular masculine feminine neuter
nominative konačni konačna konačno
genitive konačnog(a) konačne konačnog(a)
dative konačnom(u/e) konačnoj konačnom(u/e)
accusative inanimate
animate
konačni
konačnog(a)
konačnu konačno
vocative konačni konačna konačno
locative konačnom(e/u) konačnoj konačnom(e/u)
instrumental konačnim konačnom konačnim
plural masculine feminine neuter
nominative konačni konačne konačna
genitive konačnih konačnih konačnih
dative konačnim(a) konačnim(a) konačnim(a)
accusative konačne konačne konačna
vocative konačni konačne konačna
locative konačnim(a) konačnim(a) konačnim(a)
instrumental konačnim(a) konačnim(a) konačnim(a)