konvojera

Swedish

Etymology

By surface analysis, konvoj +‎ -era.

Verb

konvojera (present konvojerar, preterite konvojerade, supine konvojerat, imperative konvojera)

  1. convoy

Conjugation

Conjugation of konvojera (weak)
active passive
infinitive konvojera konvojeras
supine konvojerat konvojerats
imperative konvojera
imper. plural1 konvojeren
present past present past
indicative konvojerar konvojerade konvojeras konvojerades
ind. plural1 konvojera konvojerade konvojeras konvojerades
subjunctive2 konvojere konvojerade konvojeres konvojerades
present participle konvojerande
past participle konvojerad

1 Archaic. 2 Dated. See the appendix on Swedish verbs.

Derived terms

Further reading