konvojera
Swedish
Etymology
By surface analysis, konvoj + -era.
Verb
konvojera (present konvojerar, preterite konvojerade, supine konvojerat, imperative konvojera)
Conjugation
| active | passive | |||
|---|---|---|---|---|
| infinitive | konvojera | konvojeras | ||
| supine | konvojerat | konvojerats | ||
| imperative | konvojera | — | ||
| imper. plural1 | konvojeren | — | ||
| present | past | present | past | |
| indicative | konvojerar | konvojerade | konvojeras | konvojerades |
| ind. plural1 | konvojera | konvojerade | konvojeras | konvojerades |
| subjunctive2 | konvojere | konvojerade | konvojeres | konvojerades |
| present participle | konvojerande | |||
| past participle | konvojerad | |||
1 Archaic. 2 Dated. See the appendix on Swedish verbs.