monopson
Romanian
Etymology
Borrowed from French monopsone.
Noun
monopson n (plural monopsonuri)
Declension
| singular | plural | ||||
|---|---|---|---|---|---|
| indefinite | definite | indefinite | definite | ||
| nominative-accusative | monopson | monopsonul | monopsonuri | monopsonurile | |
| genitive-dative | monopson | monopsonului | monopsonuri | monopsonurilor | |
| vocative | monopsonule | monopsonurilor | |||