obcină
Romanian
Etymology
Borrowed from Old Church Slavonic обьчина (obĭčina).
Noun
obcină f (plural obcini)
Declension
| singular | plural | ||||
|---|---|---|---|---|---|
| indefinite | definite | indefinite | definite | ||
| nominative-accusative | obcină | obcina | obcini | obcinile | |
| genitive-dative | obcini | obcinii | obcini | obcinilor | |
| vocative | obcină, obcino | obcinilor | |||