obronak
Serbo-Croatian
Etymology
Inherited from Proto-Slavic *roniti. Ultimately created from older form obroniti. First attested in the 19th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /ǒbronak/
- Hyphenation: o‧bro‧nak
Noun
òbronak m inan (Cyrillic spelling о̀бронак)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | òbronak | òbrōnci |
| genitive | òbrōnka | obronaka |
| dative | obronku | obroncima |
| accusative | obronak | obronke |
| vocative | obronče | obronci |
| locative | obronku | obroncima |
| instrumental | obronkom | obroncima |
References
- ^ Matasović, Ranko (2016–2021) “obronak”, in Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 41