onomatomanie
Italian
Noun
onomatomanie f
- plural of onomatomania
Romanian
Etymology
Borrowed from French onomatomanie.
Noun
onomatomanie f (plural onomatomanii)
Declension
| singular | plural | ||||
|---|---|---|---|---|---|
| indefinite | definite | indefinite | definite | ||
| nominative-accusative | onomatomanie | onomatomania | onomatomanii | onomatomaniile | |
| genitive-dative | onomatomanii | onomatomaniei | onomatomanii | onomatomaniilor | |
| vocative | onomatomanie, onomatomanio | onomatomaniilor | |||