rilo
See also: riló
Serbo-Croatian
Etymology
Inherited from Proto-Slavic *rydlo. First attested in the 16th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /rîlo/
- Hyphenation: ri‧lo
Noun
rȉlo n (Cyrillic spelling ри̏ло)
Declension
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | rȉlo | rila |
genitive | rila | rȋlā |
dative | rilu | rilima |
accusative | rilo | rila |
vocative | rilo | rila |
locative | rilu | rilima |
instrumental | rilom | rilima |
References
- ^ Matasović, Ranko (2016–2021) “rilo”, in Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 302
Spanish
Verb
rilo