ručak
Serbo-Croatian
Etymology
Deverbal from ručati. First attested in the 16th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /rǔːt͡ʃak/
- Hyphenation: ru‧čak
Noun
rúčak m inan (Cyrillic spelling ру́чак)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | rúčak | rùčkovi |
| genitive | rúčka | rúčākā / rùčkōvā |
| dative | rúčku | rùčkovima |
| accusative | rúčak | rùčkove |
| vocative | rúčku | rùčkovi |
| locative | rúčku | rùčkovima |
| instrumental | rúčkom | rùčkovima |
Related terms
See also
References
- ^ Matasović, Ranko (2016–2021) “ručak”, in Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 309
Further reading
- “ručak”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025