sjenica
Serbo-Croatian
Alternative forms
Etymology
Inherited from Proto-Slavic *sinica. First attested in the 16th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /sjěnit͡sa/
Noun
sjènica f (Cyrillic spelling сјѐница)
- tit (bird)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | sjenica | sjenice |
| genitive | sjenice | sjenica |
| dative | sjenici | sjenicama |
| accusative | sjenicu | sjenice |
| vocative | sjenico | sjenice |
| locative | sjenici | sjenicama |
| instrumental | sjenicom | sjenicama |
References
- ^ Matasović, Ranko (2021) “sjènica”, in Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes II: O—Ž, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 343