spilja
See also: špilja
Serbo-Croatian
Alternative forms
Etymology
Borrowed from Greek σπηλιά (spiliá). First attested in the 15th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /spîʎa/
- Hyphenation: spi‧lja
Noun
spȉlja f (Cyrillic spelling спи̏ља)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | spȉlja | spilje |
| genitive | spilje | spȋljā |
| dative | spilji | spiljama |
| accusative | spilju | spilje |
| vocative | spiljo | spilje |
| locative | spilji | spiljama |
| instrumental | spiljom | spiljama |
References
- ^ Matasović, Ranko (2021) “spilja”, in Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes II: O—Ž, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 373
Further reading
- “spilja”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025