tajnik
Polish
Etymology
Inherited from Proto-Slavic *tajьnikъ. By surface analysis, taić + -nik.
Pronunciation
- IPA(key): /ˈtaj.ɲik/
Audio: (file) - Rhymes: -ajɲik
- Syllabification: taj‧nik
Noun
tajnik m inan
Declension
Declension of tajnik
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | tajnik | tajniki |
| genitive | tajnika | tajników |
| dative | tajnikowi | tajnikom |
| accusative | tajnik | tajniki |
| instrumental | tajnikiem | tajnikami |
| locative | tajniku | tajnikach |
| vocative | tajniku | tajniki |
Related terms
Further reading
- tajnik in Wielki słownik języka polskiego, Instytut Języka Polskiego PAN
- tajnik in Polish dictionaries at PWN
Serbo-Croatian
Etymology
From tȃjna + -ik, a calque of Latin secretarius or calque of French secrétaire. First attested in the 15th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /tâːjniːk/
- Hyphenation: taj‧nik
Noun
tȃjnīk m anim (Cyrillic spelling та̑јнӣк)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | tȃjnīk | tajnīci |
| genitive | tajnika | tajnika |
| dative | tajniku | tajnicima |
| accusative | tajnika | tajnike |
| vocative | tajnīče | tajnici |
| locative | tajniku | tajnicima |
| instrumental | tajnikom | tajnicima |
Related terms
References
- ^ Matasović, Ranko (2021) “tajnik”, in Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes II: O—Ž, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 447
Further reading
- “tajnik”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025