transmițător
Romanian
Etymology
From transmisie + -ător.
Noun
transmițător n (plural transmițători)
Declension
| singular | plural | ||||
|---|---|---|---|---|---|
| indefinite | definite | indefinite | definite | ||
| nominative-accusative | transmițător | transmițătorul | transmițători | transmițătorile | |
| genitive-dative | transmițător | transmițătorului | transmițători | transmițătorilor | |
| vocative | transmițătorule | transmițătorilor | |||