užbučiuoti
Lithuanian
Etymology
Verb
užbučiuoti (third-person present tense užbučiuoja, third-person past tense užbučiavo)
Conjugation
| singular vienaskaita | plural daugiskaita | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1st person | 2nd person | 3rd person | 1st person | 2nd person | 3rd person | |||
| aš | tu | jis/ji | mes | jūs | jie/jos | |||
| indicative | present | užbučiuoju | užbučiuoji | užbučiuoja | užbučiuojame, užbučiuojam |
užbučiuojate, užbučiuojat |
užbučiuoja | |
| past | užbučiavau | užbučiavai | užbučiavo | užbučiavome, užbučiavom |
užbučiavote, užbučiavot |
užbučiavo | ||
| past frequentative | užbučiuodavau | užbučiuodavai | užbučiuodavo | užbučiuodavome, užbučiuodavom |
užbučiuodavote, užbučiuodavot |
užbučiuodavo | ||
| future | užbučiuosiu | užbučiuosi | užbučiuos | užbučiuosime, užbučiuosim |
užbučiuosite, užbučiuosit |
užbučiuos | ||
| subjunctive | užbučiuočiau | užbučiuotum, užbučiuotumei |
užbučiuotų | užbučiuotumėme, užbučiuotumėm, užbučiuotume |
užbučiuotumėte, užbučiuotumėt |
užbučiuotų | ||
| imperative | — | užbučiuok, užbučiuoki |
teužbučiuoja, teužbučiuojie |
užbučiuokime, užbučiuokim |
užbučiuokite, užbučiuokit |
teužbučiuoja, teužbučiuojie | ||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||