ureći

Serbo-Croatian

Etymology 1

Inherited from Proto-Slavic *ureťi.

Pronunciation

  • IPA(key): /ǔretɕi/
  • Hyphenation: u‧re‧ći

Verb

ùreći pf (Cyrillic spelling у̀рећи)

  1. (transitive) to cast a spell on, bewitch
Conjugation
Conjugation of ureći
infinitive ureći
present verbal adverb
past verbal adverb ùrekāvši
verbal noun
singular plural
1st 2nd 3rd 1st 2nd 3rd
present ureknem urekneš urekne ureknemo ureknete ureknu
future future I ureći ću ureći ćeš ureći će ureći ćemo ureći ćete ureći ćē
future II bȕdēm urekao2 bȕdēš urekao2 bȕdē urekao2 bȕdēmo urekli2 bȕdēte urekli2 bȕdū urekli2
past perfect urekao sam2 urekao si2 urekao je2 urekli smo2 urekli ste2 urekli su2
pluperfect3 bȉo sam urekao2 bȉo si urekao2 bȉo je urekao2 bíli smo urekli2 bíli ste urekli2 bíli su urekli2
aorist urekoh ureče ureče urekosmo urekoste urekoše
conditional conditional I urekao bih2 urekao bi2 urekao bi2 urekli bismo2 urekli biste2 urekli bi2
conditional II4 bȉo bih urekao2 bȉo bi urekao2 bȉo bi urekao2 bíli bismo urekli2 bíli biste urekli2 bíli bi urekli2
imperative urekni ureknimo ureknite
active past participle urekao m / urekla f / ureklo n urekli m / urekle f / urekla n
passive past participle urečen / ureknut m / urečena / ureknuta f / urečeno / ureknuto n urečeni / ureknuti m / urečene / ureknute f / urečena / ureknuta n

1   Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic.
2   For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively.

Etymology 2

Same as Etymology 1

Pronunciation

  • IPA(key): /ǔretɕi/
  • Hyphenation: u‧re‧ći

Verb

ùreći pf (Cyrillic spelling у̀рећи)

  1. (transitive) schedule, fix, make (deal, contract, appointment)
Conjugation
Conjugation of ureći
infinitive ureći
present verbal adverb
past verbal adverb ùrekāvši
verbal noun
singular plural
1st 2nd 3rd 1st 2nd 3rd
present ureknem / urečem urekneš / urečeš urekne / ureče ureknemo / urečemo ureknete / urečete ureknu / ureku
future future I ureći ću ureći ćeš ureći će ureći ćemo ureći ćete ureći ćē
future II bȕdēm urekao2 bȕdēš urekao2 bȕdē urekao2 bȕdēmo urekli2 bȕdēte urekli2 bȕdū urekli2
past perfect urekao sam2 urekao si2 urekao je2 urekli smo2 urekli ste2 urekli su2
pluperfect3 bȉo sam urekao2 bȉo si urekao2 bȉo je urekao2 bíli smo urekli2 bíli ste urekli2 bíli su urekli2
aorist urekoh ureče ureče urekosmo urekoste urekoše
conditional conditional I urekao bih2 urekao bi2 urekao bi2 urekli bismo2 urekli biste2 urekli bi2
conditional II4 bȉo bih urekao2 bȉo bi urekao2 bȉo bi urekao2 bíli bismo urekli2 bíli biste urekli2 bíli bi urekli2
imperative urekni / ureci ureknimo / urecimo ureknite / urecite
active past participle urekao m / urekla f / ureklo n urekli m / urekle f / urekla n
passive past participle urečen / ureknut m / urečena / ureknuta f / urečeno / ureknuto n urečeni / ureknuti m / urečene / ureknute f / urečena / ureknuta n

1   Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic.
2   For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively.