weraltwolo
Old High German
Etymology
Noun
wëraltwolo m
Declension
| case | singular | plural |
|---|---|---|
| nominative | wëraltwolo | wëraltwolon, wëraltwolun |
| accusative | wëraltwolon, wëraltwolun | wëraltwolon, wëraltwolun |
| genitive | wëraltwolen, wëraltwolin | wëraltwolōno |
| dative | wëraltwolen, wëraltwolin | wëraltwolōm, wëraltwolōn |
References
- Köbler, Gerhard, Althochdeutsches Wörterbuch, (6. Auflage) 2014