zvono

Serbo-Croatian

Etymology

Inherited from Proto-Slavic *zvonъ.[1] First attested in the 13th century.

Pronunciation

  • IPA(key): /zʋôno/
  • Hyphenation: zvo‧no

Noun

zvȍno n (Cyrillic spelling зво̏но)

  1. bell

Declension

Declension of zvono
singular plural
nominative zvȍno zvȍna
genitive zvȍna zvȏnā
dative zvonu zvonima
accusative zvono zvona
vocative zvono zvona
locative zvonu zvonima
instrumental zvonom zvonima

References

  1. ^ Matasović, Ranko (2021) “žustar”, in Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes II: O—Ž, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 611

Further reading

  • звоно”, in Raskovnik [Dictionary portal Raskovnik of the Institute for the Serbian Language, Serbian Academy of Sciences and Arts] (in Serbo-Croatian), http://raskovnik.org, 2015–2025
  • zvono”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025