zvono
Serbo-Croatian
Etymology
Inherited from Proto-Slavic *zvonъ.[1] First attested in the 13th century.
Pronunciation
- IPA(key): /zʋôno/
- Hyphenation: zvo‧no
Noun
zvȍno n (Cyrillic spelling зво̏но)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | zvȍno | zvȍna |
| genitive | zvȍna | zvȏnā |
| dative | zvonu | zvonima |
| accusative | zvono | zvona |
| vocative | zvono | zvona |
| locative | zvonu | zvonima |
| instrumental | zvonom | zvonima |
Related terms
References
- ^ Matasović, Ranko (2021) “žustar”, in Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes II: O—Ž, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 611
Further reading
- “звоно”, in Raskovnik [Dictionary portal Raskovnik of the Institute for the Serbian Language, Serbian Academy of Sciences and Arts] (in Serbo-Croatian), http://raskovnik.org, 2015–2025
- “zvono”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025