žuna
Serbo-Croatian
Etymology
Inherited from Proto-Slavic *žьlna (“green woodpecker”), from Proto-Balto-Slavic *gilˀnāˀ, from Proto-Indo-European *gʷelH-.[1]
Noun
žuna f (Cyrillic spelling жуна)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | žuna | žune |
| genitive | žune | žunā |
| dative | žuni | žunama |
| accusative | žunu | žune |
| vocative | žuno | žune |
| locative | žuni | žunama |
| instrumental | žunom | žunama |
References
- ^ Matasović, Ranko (2021) “žuna”, in Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes II: O—Ž, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 626