ομόφωνος
Greek
Adjective
ομόφωνος • (omófonos) m (feminine ομόφωνη, neuter ομόφωνο)
Declension
| singular | plural | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| masculine | feminine | neuter | masculine | feminine | neuter | ||
| nominative | ομόφωνος (omófonos) | ομόφωνη (omófoni) | ομόφωνο (omófono) | ομόφωνοι (omófonoi) | ομόφωνες (omófones) | ομόφωνα (omófona) | |
| genitive | ομόφωνου (omófonou) | ομόφωνης (omófonis) | ομόφωνου (omófonou) | ομόφωνων (omófonon) | ομόφωνων (omófonon) | ομόφωνων (omófonon) | |
| accusative | ομόφωνο (omófono) | ομόφωνη (omófoni) | ομόφωνο (omófono) | ομόφωνους (omófonous) | ομόφωνες (omófones) | ομόφωνα (omófona) | |
| vocative | ομόφωνε (omófone) | ομόφωνη (omófoni) | ομόφωνο (omófono) | ομόφωνοι (omófonoi) | ομόφωνες (omófones) | ομόφωνα (omófona) | |