оу-

From Proto-Slavic *u-.

оу- • (u-)

1. (away) from

   ‎оу- (u-) + ‎тещи (tešti, “to run”) → ‎оутещи (utešti, “to run away, escape”)

2. perfective prefix

   ‎оу- (u-) + ‎бости (bosti) → ‎оубости (ubosti)

3. with a more concrete purpose

   ‎оу- (u-) + ‎говорити impf (govoriti, “to say”) → ‎оуговорити pf (ugovoriti, “to persuade”)

   ‎оу- (u-) + ‎знати impf (znati, “to know”) → ‎оузнати pf (uznati, “to get to know”)

• оу (u)