cičati

Serbo-Croatian

Etymology

From cȉjū, onomatopoeic in origin.

Pronunciation

  • IPA(key): /t͡sǐt͡ʃati/

Verb

cìčati impf (Cyrillic spelling цѝчати)

  1. (intransitive) to squeak, yelp (emit a short, high-pitched sound, especially like a mouse)
    • 1630s, Ivan Gundulić, Osman:
      kad gospođe ugrabljene,
      budući se osvijestile,
      svu u glase sjedinjene
      tuže, ciče, plaču, cvile.
      (please add an English translation of this quotation)
    • 1724, Ignjat Đurđević: Suze Marunkove:
      Ah pridaj se na ove riči,
      dzidzaniju pusti iz glave,
      gdi mâ duša plače i ciči
      kako crnjelj vrh žerave,
      o djevojko prem neumana,
      tvrđa od Toste i Ograna.
      (please add an English translation of this quotation)
    • 1762, Matija Antun Relković, Satir iliti divji čovik:
      Fali Boga što nije opaka,
      jer je, momče, zla žena ovaka:
      kada njojzi nije što po ćudi,
      ne stidi se ni poštenih ljudi,
      nego viče i po kući buči,
      lupa vrati, kao vrag se muči,
      ciči, ječi, pak oda zla plače,
      kune, grdi i po kući skače.
      (please add an English translation of this quotation)
    • 1846, Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića:
      I uzdiše, pišti, ciči, hripi,
      A pak grabi sad krste, sad Turke,
      Ter im svojijem ruhom oči veže.
      (please add an English translation of this quotation)
    • 1916, Ivana Brlić-Mažuranić, Kako je Potjeh tražio istinu:
      Pa onda još povrh kamena baci bijes kožuh Potjehov pa još na kožuh sjedne on sam, pa onda stade igrati i skakati po kožuhu: "Oje oj! Oje oj! dovršen je posao moj!"- ciči bijes.
      (please add an English translation of this quotation)

Conjugation

Conjugation of cičati
infinitive cičati
present verbal adverb cìčēći
past verbal adverb
verbal noun cìčānje
singular plural
1st 2nd 3rd 1st 2nd 3rd
present cičim cičiš ciči cičimo cičite ciče
future future I cičat ću1
cičaću
cičat ćeš1
cičaćeš
cičat će1
cičaće
cičat ćemo1
cičaćemo
cičat ćete1
cičaćete
cičat ćē1
cičaće
future II bȕdēm cičao2 bȕdēš cičao2 bȕdē cičao2 bȕdēmo cičali2 bȕdēte cičali2 bȕdū cičali2
past perfect cičao sam2 cičao si2 cičao je2 cičali smo2 cičali ste2 cičali su2
pluperfect3 bȉo sam cičao2 bȉo si cičao2 bȉo je cičao2 bíli smo cičali2 bíli ste cičali2 bíli su cičali2
imperfect cičah cičaše cičaše cičasmo cičaste cičahu
conditional conditional I cičao bih2 cičao bi2 cičao bi2 cičali bismo2 cičali biste2 cičali bi2
conditional II4 bȉo bih cičao2 bȉo bi cičao2 bȉo bi cičao2 bíli bismo cičali2 bíli biste cičali2 bíli bi cičali2
imperative ciči cičimo cičite
active past participle cičao m / cičala f / cičalo n cičali m / cičale f / cičala n

1   Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic.
2   For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively.
3   Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.
4   Often replaced by the conditional I in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.
  *Note: The aorist and imperfect were not present in, or have nowadays fallen into disuse in, many dialects and therefore they are routinely replaced by the past perfect in both formal and colloquial speech.

Further reading

  • cičati”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025