hrom

Czech

Etymology

Inherited from Old Czech hrom, from Proto-Slavic *gromъ.

Pronunciation

  • IPA(key): [ˈɦrom]
  • Audio:(file)

Noun

hrom m inan (relational adjective hromový)

  1. thunder

Declension

See also

Further reading

Serbo-Croatian

Etymology 1

Inherited from Proto-Slavic *xromъ.

Pronunciation

  • IPA(key): /xrôm/

Adjective

hrȍm (Cyrillic spelling хро̏м, definite hrȍmī, comparative hromiji)

  1. lame, limping (unable to walk properly)
Declension
positive indefinite forms
singular masculine feminine neuter
nominative hrom hroma hromo
genitive hroma hrome hroma
dative hromu hromoj hromu
accusative inanimate
animate
hrom
hroma
hromu hromo
vocative hrom hroma hromo
locative hromu hromoj hromu
instrumental hromim hromom hromim
plural masculine feminine neuter
nominative hromi hrome hroma
genitive hromih hromih hromih
dative hromim(a) hromim(a) hromim(a)
accusative hrome hrome hroma
vocative hromi hrome hroma
locative hromim(a) hromim(a) hromim(a)
instrumental hromim(a) hromim(a) hromim(a)
positive definite forms
singular masculine feminine neuter
nominative hromi hroma hromo
genitive hromog(a) hrome hromog(a)
dative hromom(u/e) hromoj hromom(u/e)
accusative inanimate
animate
hromi
hromog(a)
hromu hromo
vocative hromi hroma hromo
locative hromom(e/u) hromoj hromom(e/u)
instrumental hromim hromom hromim
plural masculine feminine neuter
nominative hromi hrome hroma
genitive hromih hromih hromih
dative hromim(a) hromim(a) hromim(a)
accusative hrome hrome hroma
vocative hromi hrome hroma
locative hromim(a) hromim(a) hromim(a)
instrumental hromim(a) hromim(a) hromim(a)
comparative forms
singular masculine feminine neuter
nominative hromiji hromija hromije
genitive hromijeg(a) hromije hromijeg(a)
dative hromijem(u) hromijoj hromijem(u)
accusative inanimate
animate
hromiji
hromijeg(a)
hromiju hromije
vocative hromiji hromija hromije
locative hromijem(u) hromijoj hromijem(u)
instrumental hromijim hromijom hromijim
plural masculine feminine neuter
nominative hromiji hromije hromija
genitive hromijih hromijih hromijih
dative hromijim(a) hromijim(a) hromijim(a)
accusative hromije hromije hromija
vocative hromiji hromije hromija
locative hromijim(a) hromijim(a) hromijim(a)
instrumental hromijim(a) hromijim(a) hromijim(a)
superlative forms
singular masculine feminine neuter
nominative najhromiji najhromija najhromije
genitive najhromijeg(a) najhromije najhromijeg(a)
dative najhromijem(u) najhromijoj najhromijem(u)
accusative inanimate
animate
najhromiji
najhromijeg(a)
najhromiju najhromije
vocative najhromiji najhromija najhromije
locative najhromijem(u) najhromijoj najhromijem(u)
instrumental najhromijim najhromijom najhromijim
plural masculine feminine neuter
nominative najhromiji najhromije najhromija
genitive najhromijih najhromijih najhromijih
dative najhromijim(a) najhromijim(a) najhromijim(a)
accusative najhromije najhromije najhromija
vocative najhromiji najhromije najhromija
locative najhromijim(a) najhromijim(a) najhromijim(a)
instrumental najhromijim(a) najhromijim(a) najhromijim(a)

Etymology 2

Chemical element
Cr
Previous: vanadij, vanadijum (V)
Next: mangan (Mn)

Alternative forms

Pronunciation

  • IPA(key): /xrôm/

Noun

hrȍm m inan (Cyrillic spelling хро̏м)

  1. (Bosnia, Serbia) chromium
Declension

Slovak

Etymology

Inherited from Old Slovak hrom, from Proto-Slavic *gromъ.

Pronunciation

  • IPA(key): [ɦrɔm]

Noun

hrom m inan (relational adjective hromový)

  1. thunder

Declension

Declension of hrom
(pattern dub)
singularplural
nominativehromhromy
genitivehromuhromov
dativehromuhromom
accusativehromhromy
locativehromehromoch
instrumentalhromomhromami

See also

Further reading

  • hrom”, in Slovníkový portál Jazykovedného ústavu Ľ. Štúra SAV [Dictionary portal of the Ľ. Štúr Institute of Linguistics, Slovak Academy of Science] (in Slovak), https://slovnik.juls.savba.sk, 2003–2025