načeti

Serbo-Croatian

Etymology

Inherited from Proto-Slavic *načęti.

Verb

nàčēti pf (Cyrillic spelling на̀че̄ти)

  1. (intransitive, archaic, rare) to start, begin (doing something, usually speaking)
    • 1250, Povaljska listina, N.N.:
      I nače govoriti Radko kalujer: Kneže i vsi vlasteli!...
      (please add an English translation of this quotation)
    • 1559, Marin Držić, (Please provide the book title or journal name):
      i kako oni ki se boli
      nače s plačem govoriti:
      (please add an English translation of this quotation)
    • C18 ½, N.N., Kako planinkinja vila zavadi dva brata Jahšića:
      Među njima nađe se u planini b'jela vila,
      i nače im ovako drugami besjedovati, Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata:
    • 1937, Ivana Brlić-Mažuranić, (Please provide the book title or journal name):
      Otkidale se one sada same od sebe i bez muke iz njene uspomene, kao zrna bisera kad se đerdan načne osipavati.
      (please add an English translation of this quotation)
  2. (transitive) to start using or consuming something
  3. (transitive, figuratively) to be the cause of something growing weak

Conjugation

Conjugation of načeti
infinitive načeti
present verbal adverb
past verbal adverb nàčēvši
verbal noun
singular plural
1st 2nd 3rd 1st 2nd 3rd
present načnem načneš načne načnemo načnete načnu
future future I načet ću1
načeću
načet ćeš1
načećeš
načet će1
načeće
načet ćemo1
načećemo
načet ćete1
načećete
načet ćē1
načeće
future II bȕdēm načeo2 bȕdēš načeo2 bȕdē načeo2 bȕdēmo načeli2 bȕdēte načeli2 bȕdū načeli2
past perfect načeo sam2 načeo si2 načeo je2 načeli smo2 načeli ste2 načeli su2
pluperfect3 bȉo sam načeo2 bȉo si načeo2 bȉo je načeo2 bíli smo načeli2 bíli ste načeli2 bíli su načeli2
aorist načeh nače nače načesmo načeste načeše
conditional conditional I načeo bih2 načeo bi2 načeo bi2 načeli bismo2 načeli biste2 načeli bi2
conditional II4 bȉo bih načeo2 bȉo bi načeo2 bȉo bi načeo2 bíli bismo načeli2 bíli biste načeli2 bíli bi načeli2
imperative načni načnimo načnite
active past participle načeo m / načela f / načelo n načeli m / načele f / načela n
passive past participle načet m / načeta f / načeto n načeti m / načete f / načeta n

1   Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic.
2   For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively.
3   Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.
4   Often replaced by the conditional I in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.
  *Note: The aorist and imperfect were not present in, or have nowadays fallen into disuse in, many dialects and therefore they are routinely replaced by the past perfect in both formal and colloquial speech.

  • nàčimati impf
  • nàčinjati impf

Slovene

Etymology

From Proto-Slavic *načęti.

Pronunciation

  • IPA(key): /nat͡ʃèːti/

Verb

načẹ́ti pf

  1. to slice
  2. to begin

Conjugation

Sonorant + -ti -(j)em (AP c)
infinitive načẹ́ti
1st singular načnȅm
infinitive načẹ́ti načẹ̑t, načȅt
supine načẹ̑t, načȅt
verbal noun načẹ́tje
participle converb
present
past načẹ̑t
l-participle masculine feminine neuter
singular načẹ̑ł načẹ̄la načȇlo
dual načȇla načȇli načȇli
plural načȇli načȇle načȇla
present imperative
1st singular načnȅm
2nd singular načnȅš načnȉ
3rd singular načnȅ
1st dual načnéva načnȋva
2nd dual načnéta načnȋta
3rd dual načnéta
1st plural načnémo načnȋmo
2nd plural načnéte načnȋte
3rd plural načnéjo

Further reading

  • načeti”, in Slovarji Inštituta za slovenski jezik Frana Ramovša ZRC SAZU (in Slovene), 2014–2025