obred
Serbo-Croatian
Etymology
Borrowed from Russian обряд (obrjad) or Czech obřad, ultimately from Proto-Slavic *obrędъ. First attested in the 19th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /ǒbred/
- Hyphenation: ob‧red
Noun
òbred m inan (Cyrillic spelling о̀бред)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | obred | obredi |
| genitive | obreda | obreda |
| dative | obredu | obredima |
| accusative | obred | obrede |
| vocative | obrede | obredi |
| locative | obredu | obredima |
| instrumental | obredom | obredima |
References
- ^ Matasović, Ranko (2021) “òbred”, in Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes II: O—Ž, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 41
Further reading
- “obred”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025