pobjeći

Serbo-Croatian

Alternative forms

Etymology

From po- +‎ bijeg/bježati.

Pronunciation

  • IPA(key): /pǒbjet͡ɕi/
  • Hyphenation: po‧bje‧ći

Verb

pòbjeći pf (Cyrillic spelling по̀бјећи, imperfective bjèžati)

  1. (intransitive) to flee, run away

Conjugation

Conjugation of pobjeći
infinitive pobjeći
present verbal adverb
past verbal adverb pòbjegāvši
verbal noun
singular plural
1st 2nd 3rd 1st 2nd 3rd
present pobjegnem pobjegneš pobjegne pobjegnemo pobjegnete pobjegnu
future future I pobjeći ću pobjeći ćeš pobjeći će pobjeći ćemo pobjeći ćete pobjeći ćē
future II bȕdēm pobjegao2 bȕdēš pobjegao2 bȕdē pobjegao2 bȕdēmo pobjegli2 bȕdēte pobjegli2 bȕdū pobjegli2
past perfect pobjegao sam2 pobjegao si2 pobjegao je2 pobjegli smo2 pobjegli ste2 pobjegli su2
pluperfect3 bȉo sam pobjegao2 bȉo si pobjegao2 bȉo je pobjegao2 bíli smo pobjegli2 bíli ste pobjegli2 bíli su pobjegli2
aorist pobjegoh pobježe pobježe pobjegosmo pobjegoste pobjegoše
conditional conditional I pobjegao bih2 pobjegao bi2 pobjegao bi2 pobjegli bismo2 pobjegli biste2 pobjegli bi2
conditional II4 bȉo bih pobjegao2 bȉo bi pobjegao2 bȉo bi pobjegao2 bíli bismo pobjegli2 bíli biste pobjegli2 bíli bi pobjegli2
imperative pobjegni pobjegnimo pobjegnite
active past participle pobjegao m / pobjegla f / pobjeglo n pobjegli m / pobjegle f / pobjegla n

1   Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic.
2   For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively.