prakeliauti
Lithuanian
Etymology
Pronunciation
- IPA(key): [prɐkʲɛˈlʲæʊtʲɪ]
Verb
prakeliáuti (third-person present tense prakeliáuja, third-person past tense prakeliãvo)
Conjugation
| singular vienaskaita | plural daugiskaita | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1st person | 2nd person | 3rd person | 1st person | 2nd person | 3rd person | |||
| aš | tu | jis/ji | mes | jūs | jie/jos | |||
| indicative | present | prakeliauju | prakeliauji | prakeliauja | prakeliaujame, prakeliaujam |
prakeliaujate, prakeliaujat |
prakeliauja | |
| past | prakeliavau | prakeliavai | prakeliavo | prakeliavome, prakeliavom |
prakeliavote, prakeliavot |
prakeliavo | ||
| past frequentative | prakeliaudavau | prakeliaudavai | prakeliaudavo | prakeliaudavome, prakeliaudavom |
prakeliaudavote, prakeliaudavot |
prakeliaudavo | ||
| future | prakeliausiu | prakeliausi | prakeliaus | prakeliausime, prakeliausim |
prakeliausite, prakeliausit |
prakeliaus | ||
| subjunctive | prakeliaučiau | prakeliautum, prakeliautumei |
prakeliautų | prakeliautumėme, prakeliautumėm, prakeliautume |
prakeliautumėte, prakeliautumėt |
prakeliautų | ||
| imperative | — | prakeliauk, prakeliauki |
teprakeliauja, teprakeliaujie |
prakeliaukime, prakeliaukim |
prakeliaukite, prakeliaukit |
teprakeliauja, teprakeliaujie | ||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||