snaći

Serbo-Croatian

Etymology

From s- +‎ naći.

Pronunciation

  • IPA(key): /snâːt͡ɕi/
  • Hyphenation: sna‧ći

Verb

snȃći pf (Cyrillic spelling сна̑ћи)

  1. (transitive) to befall, happen (used only in 3rd person)
  2. (reflexive) to get by, to manage on one's own (to find a way or solution, orient oneself etc.)

Conjugation

Conjugation of snaći
infinitive snaći
present verbal adverb
past verbal adverb snȁšāvši
verbal noun
singular plural
1st 2nd 3rd 1st 2nd 3rd
present snađem snađeš snađe snađemo snađete snađu
future future I snaći ću snaći ćeš snaći će snaći ćemo snaći ćete snaći ćē
future II bȕdēm snašao2 bȕdēš snašao2 bȕdē snašao2 bȕdēmo snašli2 bȕdēte snašli2 bȕdū snašli2
past perfect snašao sam2 snašao si2 snašao je2 snašli smo2 snašli ste2 snašli su2
pluperfect3 bȉo sam snašao2 bȉo si snašao2 bȉo je snašao2 bíli smo snašli2 bíli ste snašli2 bíli su snašli2
aorist snađoh snađe snađe snađosmo snađoste snađoše
conditional conditional I snašao bih2 snašao bi2 snašao bi2 snašli bismo2 snašli biste2 snašli bi2
conditional II4 bȉo bih snašao2 bȉo bi snašao2 bȉo bi snašao2 bíli bismo snašli2 bíli biste snašli2 bíli bi snašli2
imperative snađi snađimo snađite
active past participle snašao m / snašla f / snašlo n snašli m / snašle f / snašla n

1   Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic.
2   For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively.

Further reading

  • snaći”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025