лоучити
Old Church Slavonic
Etymology
From Proto-Slavic *lučiti.
Verb
лоучити • (lučiti) pf
- to happen, accomplish
Conjugation
| singular | dual | plural | |||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| азъ (azŭ) | тꙑ (ty) | тъ (tŭ) | вѣ (vě) | ва (va) | та (ta) | мꙑ (my) | вꙑ (vy) | ти (ti) | |||||||||
| лоучѫ сѧ (lučǫ sę) | лоучиши сѧ (lučiši sę) | лоучитъ сѧ (lučitŭ sę) | лоучивѣ сѧ (lučivě sę) | лоучита сѧ (lučita sę) | лоучите сѧ (lučite sę) | лоучимъ сѧ (lučimŭ sę) | лоучите сѧ (lučite sę) | лоучѫтъ сѧ (lučǫtŭ sę) | |||||||||
Derived terms
- безлоучьнъ (bezlučĭnŭ)
- благолоучаи (blagolučai)
- благополоучати (blagopolučati)
- благополоучиѥ (blagopolučije)
- благополоучьнъ (blagopolučĭnŭ)
- вълоучити (vŭlučiti)
- доброполоучьнъ (dobropolučĭnŭ)
- злополоучьнъ (zlopolučĭnŭ)
- лоучаи (lučai)
- лоучати (lučati)
- налоучити (nalučiti)
- неполоучениѥ (nepolučenije)
- неполоучьнъ (nepolučĭnŭ)
- неоулоучениѥ (neulučenije)
- олоучити (olučiti)
- полоучавати (polučavati)
- полоучаи (polučai)
- полоучати (polučati)
- полоучевати (polučevati)
- полоучениѥ (polučenije)
- полоучивъ (polučivŭ)
- полоучити (polučiti)
- прилоучаи (prilučai)
- прилоучати (prilučati)
- прилоучениѥ (prilučenije)
- прилоучити (prilučiti)
- пролоучати (prolučati)
- прѣлоучити (prělučiti)
- скорополоучьно (skoropolučĭno)
- слоучавати (slučavati)
- сълоучати (sŭlučati)
- сълоучити (sŭlučiti)
- сълоучиѥ (sŭlučije)
- оулоучати (ulučati)
- оулоучениѥ (ulučenije)
- оулоучити (ulučiti)
Related terms
- лоуча (luča)
See also
- ключити (ključiti)
- приключити (priključiti)