чинъ

Old Church Slavonic

Etymology

From Proto-Slavic *činъ.

Noun

чинъ • (činŭm

  1. order
  2. rank
  3. rule

Declension

Declension of чинъ (u-stem)
singular dual plural
nominative чинъ
činŭ
чинꙑ
činy
чинове
činove
genitive чиноу
činu
чиновоу
činovu
чиновъ
činovŭ
dative чинови
činovi
чинъма
činŭma
чинъмъ
činŭmŭ
accusative чинъ
činŭ
чинꙑ
činy
чинꙑ
činy
instrumental чинъмь
činŭmĭ
чинъма
činŭma
чинъми
činŭmi
locative чиноу
činu
чиновоу
činovu
чинъхъ
činŭxŭ
vocative чиноу
činu
чинꙑ
činy
чинове
činove

Descendants

  • Czech: čin
  • Russian: чин (čin)
  • Serbo-Croatian: čin
  • Slovene: čin