iskupiti

Serbo-Croatian

Etymology 1

Borrowed from Old Church Slavonic искоупити (iskupiti). By surface analysis, iz- +‎ kúpiti.

Pronunciation

IPA^(key): /iskǔːpiti/
Hyphenation: is‧ku‧pi‧ti

Verb

iskúpiti pf (Cyrillic spelling иску́пити)

(transitive) to ransom, to buy out, to redeem
(reflexive) to atone for something one has done, to redeem oneself
(reflexive, Christianity) to receive forgiveness for one’s sins, to be redeemed

Conjugation

Conjugation of *iskupiti*
		singular			plural
infinitive		iskupiti
present verbal adverb		—
past verbal adverb		ìskūpīvši
verbal noun		—

		1^st	2^nd	3^rd	1^st	2^nd	3^rd
present		ìskūpīm	iskupiš	iskupi	iskupimo	iskupite	iskupe
future	future I	iskupit ću¹ iskupiću	iskupit ćeš¹ iskupićeš	iskupit će¹ iskupiće	iskupit ćemo¹ iskupićemo	iskupit ćete¹ iskupićete	iskupit ćē¹ iskupiće
future	future II	bȕdēm iskupio²	bȕdēš iskupio²	bȕdē iskupio²	bȕdēmo iskupili²	bȕdēte iskupili²	bȕdū iskupili²
past	perfect	iskupio sam²	iskupio si²	iskupio je²	iskupili smo²	iskupili ste²	iskupili su²
	pluperfect³	bȉo sam iskupio²	bȉo si iskupio²	bȉo je iskupio²	bíli smo iskupili²	bíli ste iskupili²	bíli su iskupili²
	aorist	iskupih	iskupi	iskupi	iskupismo	iskupiste	iskupiše
conditional	conditional I	iskupio bih²	iskupio bi²	iskupio bi²	iskupili bismo²	iskupili biste²	iskupili bi²
conditional	conditional II⁴	bȉo bih iskupio²	bȉo bi iskupio²	bȉo bi iskupio²	bíli bismo iskupili²	bíli biste iskupili²	bíli bi iskupili²
imperative		—	iskupi	—	iskupimo	iskupite	—
active past participle		iskupio m / iskupila f / iskupilo n			iskupili m / iskupile f / iskupila n
passive past participle		ìskūpljen m / iskupljena f / iskupljeno n			iskupljeni m / iskupljene f / iskupljena n

¹ Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic.
² For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively.
³ Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (“to be”) is routinely dropped.
⁴ Often replaced by the conditional I in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (“to be”) is routinely dropped.
*Note: The aorist and imperfect were not present in, or have nowadays fallen into disuse in, many dialects and therefore they are routinely replaced by the past perfect in both formal and colloquial speech.

References

“iskupiti”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025
Pero Budmani, editor (1887–1891), “iskúpiti”, in Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika‎^[1] (in Serbo-Croatian), volume 3, Zagreb: JAZU, page 905

Etymology 2

iz- +‎ kȕpiti.

Pronunciation

IPA^(key): /ǐskupiti/
Hyphenation: is‧ku‧pi‧ti

Verb

ìskupiti pf (Cyrillic spelling ѝскупити)

(transitive) to gather, to collect [since the 16th century]
- a. 1823, “Banović Strainja”, in Vuk Stefanović Karadžić, editor, Narodne srpske pjesme‎^[2], volume 2, Leipzig: Breitkopf & Härtel, published 1823, page 120:
  Што је земље те облада царе,
  Сву је Турску силу подигао,
  У Косово поље искупио, […]
  Što je zemlje te oblada care,
  Svu je Tursku silu podigao,
  U Kosovo polje iskupio, […]
  As for the lands that the emperor has conquered,
  he raised their entire Turkish force,
  gathered them in Kosovo Field, […]
(reflexive) to gather together, to assemble

Conjugation

Conjugation of *iskupiti*
		singular			plural
infinitive		iskupiti
present verbal adverb		iskupeći
past verbal adverb		—
verbal noun		iskupljenje

		1^st	2^nd	3^rd	1^st	2^nd	3^rd
present		iskupim	iskupiš	iskupi	iskupimo	iskupite	iskupe
future	future I	iskupit ću¹ iskupiću	iskupit ćeš¹ iskupićeš	iskupit će¹ iskupiće	iskupit ćemo¹ iskupićemo	iskupit ćete¹ iskupićete	iskupit ćē¹ iskupiće
future	future II	bȕdēm iskupio²	bȕdēš iskupio²	bȕdē iskupio²	bȕdēmo iskupili²	bȕdēte iskupili²	bȕdū iskupili²
past	perfect	iskupio sam²	iskupio si²	iskupio je²	iskupili smo²	iskupili ste²	iskupili su²
	pluperfect³	bȉo sam iskupio²	bȉo si iskupio²	bȉo je iskupio²	bíli smo iskupili²	bíli ste iskupili²	bíli su iskupili²
	imperfect	iskupljah	iskupljaše	iskupljaše	iskupljasmo	iskupljaste	iskupljahu
conditional	conditional I	iskupio bih²	iskupio bi²	iskupio bi²	iskupili bismo²	iskupili biste²	iskupili bi²
conditional	conditional II⁴	bȉo bih iskupio²	bȉo bi iskupio²	bȉo bi iskupio²	bíli bismo iskupili²	bíli biste iskupili²	bíli bi iskupili²
imperative		—	iskupi	—	iskupimo	iskupite	—
active past participle		iskupio m / iskupila f / iskupilo n			iskupili m / iskupile f / iskupila n
passive past participle		iskupljen m / iskupljena f / iskupljeno n			iskupljeni m / iskupljene f / iskupljena n

¹ Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic.
² For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively.
³ Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (“to be”) is routinely dropped.
⁴ Often replaced by the conditional I in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (“to be”) is routinely dropped.
*Note: The aorist and imperfect were not present in, or have nowadays fallen into disuse in, many dialects and therefore they are routinely replaced by the past perfect in both formal and colloquial speech.

References

“iskupiti”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025
Pero Budmani, editor (1887–1891), “ìskupiti”, in Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika‎^[3] (in Serbo-Croatian), volume 3, Zagreb: JAZU, page 906