ivica

See also: Ivica

Serbo-Croatian

Etymology

Derived from Ottoman Turkish ییو (yiv). First attested in the 19th century.[1]

Pronunciation

  • IPA(key): /îʋit͡sa/
  • Hyphenation: i‧vi‧ca

Noun

ȉvica f (Cyrillic spelling и̏вица)

  1. border, edge
    Synonyms: sìnor, mèđa, grànica

Declension

Declension of ivica
singular plural
nominative ivica ivice
genitive ivice ivica
dative ivici ivicama
accusative ivicu ivice
vocative ivico ivice
locative ivici ivicama
instrumental ivicom ivicama

References

  1. ^ Matasović, Ranko (2016) “ivica”, in Dunja Brozović Rončević, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes I: A—Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 372

Further reading

  • ivica”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025
  • ivica”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025